Svijet se još jednom poklonio remek djelu
grungea, neponovljivom albumu Nirvane „Nevermind“, albumu godine,
desetljeća, generacije… No ako malo pročačkate po toj, sad već i davnoj
1991. godini, otkrit ćete, ili se barem prisjetiti kako je riječ
odličnih glazbenih 365 dana.
Sve i kada bi se koncentrirali samo na revoluciju koju je izazvao album Nirvane mogli bi napisati knjige i knjige o toj godini, i razdoblju koje je slijedilo, a gdje još da se dohvatimo i drugih pravaca, pokreta, bendova… Ufff. Stoga ćemo se ograničiti na 10 (točnije 11) albuma iz te devdeset i prve godine. Albuma koji i dan danas zvuče svježe, originalno, neponovljivo…
Albume donosimo kronološki po datumu izdavanja.
Innuendo – Queen (5.veljače)
Posljednji studijski album grupe Queen s Freddiem Mercuryjem za mikrofonom i kao pokretačkom snagom benda. U to vrijeme Freddiju je ve dijagnosticirana Sida, ali je svoju bolest krio od očiju javnosti i negirao bilo kakve zdravstvene probleme. Ipak, pažljiviji slušatelji mogli su iz jednog od mnogobrojnih hitova s albuma, „I'm Going Slightly Mad (lagano ludim)“, shvatiti da nije baš sve u redu.
Out Of Time – R.E.M. (8.ožujka)
Do ovog albuma R.E.M. je bio indie bend, izvrsnih, ali manje poznatih hitova, a tek s ovim, sedmim po redu, albumom postali su mainstream bend. Legenda kaže da je i Kurt cobain, dobar prijatelj pokretačke snage R.E.M.-a Michaela Stipe, odlučio snimiti Nevermind shvativši da se može napraviti i komercijalno uspješan album, a pritom ne prodati svoje ideale. Dvadeset godina nakon Out of time i golemog hita Loosing My Religion, R.E.M. je odlučio kako bi bilo dosta.
Blue Lines – Massive Attack (8.travnja)
Ono što je Nevermind bio za grunge to je Blue Lines bio za trip-hop. Pokret nastao u britanskom Bristolu kombinirao je melodične forme, angažirane tekstove i snažne hip-hop ritmove i basove. Massive Attack započeo je pokret koji su kasnije proširili Tricky (koji je nešto kasnije napustio Massive) i Portishead, a nadogradili Morcheeba, mudville i mnogi drugi. Kao glazbene uzore navode ih i Bjork, Nine Inch Nails, Radiohead…
Metallica (Black Album) – Metallica (13.kolovoza)
Jedan od najpoznatijih metal bendova na svijetu do crnog albuma bez naslova izdao je četiri albuma s kojima je definirao trash metal i crossover, a te devedeset i prve odlučili su povećati bazu sljedbenika izdavši nešto komercijalniji album. Kad kažemo komercijalniji, mislimo reći da su dotadašnji fanovi, zakleti metalci, masovno ignorirali daljnje djelovanje dotadašnjih heroja. Na sreću Metallice, novih fanova je bilo puno, puno, puno više.
Cypress Hill – Cypress Hill (13.kolovoza) / Apocalypse 91… The Enemy Strikes Black – Public Enemy (3.listopada)
Debi album majstora underground hip hopa, koji su nedavno na zagrebačkom jarunu pokazali da ni dvadeset godina kasnije nisu napustili svoje korijene i da ih nikada niti neće. Iako album nije iznjedrio neki hit u klasičnom smislu te riječi konceptualno je prodrmao u tom trenutku već i uspavanu hip-hop scenu i pokrenuo new school zajedno s Public Enemyijevcima, čiji četvrti studijski album ipak ima komercijalni uspjeh prvenstveno s hitom Bring the Noise, napravljenim u suradnji s Antraxom).
Ten – Pearl Jam (27.kolovoza)
Pred kraj ljeta nepoznati bend iz Seatllea izdao je svoj debi album jednostavnog naziva Ten. Album je izdan u maloj tiraži, a svi koji su ga kupili vjerojatno su poznavali članove benda. Možda bi tako i ostalo da mjesec dana kasnije nije izašao već toliko puta spominjani Nevermind, koji je poharao svijet, i nakon čega su svi postali gladni za novim grunge bendovima iz Seattlea. Pearl Jam su bili idealni kandidati, pa ne čudi da su niz MTV Music Awardsa pobrali iduće godine, prvenstveno sa singlom Jeremy.
Use Your Illusion I i II – Guns N' Roses (17.rujna)
Dupli album Gunsa donio je ovim metalcima zvjezdani status. Dvije, možda i najpoznatije, metal balade devedesetih Don't Cry i november rain osigurali su im put do srca svake tinejdžerke, ali i njene mame, zajedno s seksi uvijanju bokova Axla Rosea, te misterioznosti Slasha, gitarsite kojem nikada nitko nije video lice. Obrada Dylanove Knockin' on Heaven's Door i majica Kill Your Idol iz spota za tu pjesmu pokazali su svakom metalcu koji drži do sebe da ipak nisu obični sladunjavci.
Nevermind – Nirvana (24.rujna)
Može li se išta reći za album o kojem su napisani tone i tone teksta? Treba li ikome, pa i dvadeset godina kasnije objašnjavati što je značila pojava čupavih grungera i vjetrovitog grada? Možda samo ako slučajno niste čuli da su Kurt i dečki mislili kako je Smells like Teen Spirit loša stvar i htjeli je zgurati negdje na B stranu, ali ih je producent nagovorio da to bude prvi singl. Ili da je pjesma dobila naziv nakon što je Kurt došao na probu nakon što je bio na spoju s djevojkom pa ga je Dave Ghrol pitao po čemu to miriši, te dobio odgovor „Teen spirit“, tada popularni parfem za tinejdžerke. Ili kada je…
Blood Sugar Sex Magik – Red Hot Chilli Peppers (24.rujna)
Izdan je istog dana kada i Nirvanin album, ali je puno ranije postao međunarodni hit. Je li tome doprinijelo to što su kalifornijski dečki već imali par albuma i hitova, što su imali kultni status u skejtersko-surferskoj kulturi, ili je možda bio razlog spot za pjesmu Under the Bridge u kojem Anthony Kiedis trči polugol prema kameri… možda to ne zvuči kao dobar razlog, ali ako ste žensko i imate npr. 16 godina…
Achtung Baby – U2 (19.studenog)
Kada snimiti odličan album (Joshua Tree), postanete zvijezda, nakon toga snimite film i album (Rattle and Hum), kritika vas popljuje jer radite spomenik sebi samima, ali publika vas zavoli još i više, ne preostaje vam ništa drugo nego da napravite najbolji, a istovremeno i najkomercijalniji, album što možete. Ali kada uz to napravite i remek djelo, onda je sigurno da se zovete U2 i da ćete postati možda i najveći bend na svijetu. Iako su im neki zamjerili da je Rattle and hum bio zadnji rock album, a Achtung Baby prvi u nizu pop albuma, teško je pronaći neke rockere koji se ne bi zamijenili s Bonom i društvom, barem na par sekundi…