Povratak na mjesto zločina uvijek prati onaj filing neizvjesnosti. Ono kada se pitaš hoće li biti isto kao i prošli put (čitajte 2011. godine u ovo vrijeme), hoće li trener nabiti luđački tempo ili ima neke blaže ideje za nas koji budimo iskreni nisu održavali formu na visokoj razini. Izgovori su šaroliki..puno radim, ne stignem, loše vrijeme, ljetne vrućine i slične zablude kojima se redovno tješimo.
Parkirao sam iza stadiona kod prve zgrade koja je nudila slobodno mjesto jer zbog tekme s Portom naravno onaj parking ZONA 103 uz stadion bio je ograđen uz jake snage policije. Kašnjenje sam pokušao ublažiti trčanjem od auta do parka Maksimir pa sam malo djelovao kao bjegunac koji je upravo opljačkao nedužnu bakicu ili obližnju kladionicu. Bogu hvala bio sam od glave do pete u Nike-u, a čisto sumnjam da bjegunci vole šareno u svojim pohodima na plijen, pa me dečki u plavom ipak nisu odveli.
Napokon stižem na mjesto čvenka i srećem poznata lica kolegice Zlate Muck (koja pozira u novoj opremi ponosnija no ikad) i kompadrosice Marije Borić (koja sve bilježi mobitelom za svoj video ili foto blog), trenera Kristijana i službenog Nike tima koji se brine da sve prođe perfektno.
Primjetivši isklesana tijela nekih dama pitam jednog od momaka "tko su ove?" na što mi spremno odgovori "pa to su ti coast runnerice". U prijevodu to je ekipa dama i momaka koji su ljetos odradili krvavi posao.
Nike We Run Zagreb utrka okupila je 5 timova entuzijasta koji su svoje slobodno vrijeme odlučili provesti stavljajući pred sebe veliki trkački izazov.
Tough Runnersi, Pump Runnersi, Hype Runnersi, Proof Runnersi I Flash Runnersi timovi su koji su u periodu od mjesec dana pretrčali našu obalu od Molunata do Savudrije, ukupno 1652+ km. Ekipa je na svoje smartphonove skinula Nike+ aplikaciju kako bi pratili napredak kroz trčanje što sam nedavno učinio i ja. Moje preporuke svima!
Spoznavši da sam okružen profićima shvaćam da nema labavo. Trener Kristijan potvrdio je to nakon par minuta svojom idejom da trčimo prvo 6 minuta koliko god bolje možemo, nakon toga pauza od 2 minute pa opet hrabro bez prestanka 9 minuta. Vrhunac je uslijedio nakon još jedne dvominutne pauze, a to je 12 minuta što jačeg tempa u komadu.
Coast runneri i runnerice djelovali su kao da se ne muče previše, ali ja sam u jednom trenutku disao glasnije od haskija na +40.
Nakon treninga, popijene vode i pojedene čak 3 banane koju nam je osigurala Nike ekipa slijedi vožnja do doma i teturanje pod tuš. Eeeeee taj osjećaj ne može nitko platiti i kako bi rekla moja frendia iz djetinjstva doktorica Martina"ponosna sam jer nisi trut". Ponosan sam i ja što sam odlučio opet doći na mjesto zločina i suočiti se sa svim onim krizama i bolovima koji idu uz pravo trčanje kao uvertira u ono što nas čeka 29.9.2012. na Jarunu.
Dopustite đonovima da vas dovedu utorkom na Maksimir ili četvrtom na Jarun.
Neka vas muskulfiber dan kasnije podsjeća na slatke muke koje skupa prolazimo u odličnoj atmosferi. Izradite svoj startni broj i vidimo se!